Hrana i zajednica je projekt društveno korisnog učenja nastao kao partnerstvo visokoobrazovnih institucija i organizacija civilnog društva koje želi doći do inovativnih rješenja za problem nedovoljnog doniranja i prekomjernog bacanja hrane u gradu Rijeci i Hrvatskoj.
Problemski fokus je upravo na sustavu doniranja hrane i sprečavanju prekomjernog bacanja hrane, ali moramo se zapitati što je to društveno korisno učenje?
Ideja o društveno korisnom učenju povezuje se s Johnom Deweyom, jednim od prvih kritičara tradicionalnog obrazovanja. Dewey je vjerovao da se tradicionalno znanje ne može povezati sa situacijama s kojima se učenici suočavaju u stvarnom životu što za posljedicu ima brzo zaboravljanje onoga što je naučeno. Shodno tome, zagovarao je aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu.
Danas je društveno korisno učenje moguće realizirati na mnoge načine, od provedbe radionica i terenskog rada do sudjelovanja na već postojećim projektima, a sve sa ciljem povezivanja visokoobrazovnih ustanova i organizacija civilnog društva.
Zadaća visokoškolskih institucija je među ostalima, obrazovati svoje studente za aktivan život u zajednici. Potrebno je podučiti mlade ljude da smo svi kapacitirani za kreiranje bolje budućnosti naše zajednice. Studenti društveno korisnim učenjem razvijaju vještine za društvenu odgovornost prema zajednici, ali i stječu iskustvo potrebno za budući svijet rada.
Bitno je naglasiti što društveno korisno učenje NIJE. DKU nije volontiranje niti studentska praksa.
DKU potiče svrhovito i aktivno sudjelovanje studenata u lokalnoj zajednici - u projektima osmišljenima u suradnji s predstavnicima organizacija/institucija. Cilj je aktivnije zalaganje studenata u zajednici u kojoj žive i u kojoj će sutra profesionalno djelovati.
Za razliku od studentske prakse ili volontiranja, društveno korisno učenje izravno povezuje interese studenata sa potrebama šire društvene zajednice na obostranu korist. Za razliku od studentske prakse, nastavna metoda DKU će približiti (u ovom projektu) Ekonomski i Filozofski fakultet u Rijeci društvenoj okolini i OCD-ima, i dati studentima osjećaj da čine nešto korisno za zajednicu te tako utjecati na poimanje koliki doprinos zajednici može ostvariti svaki pojedinac. Istovremeno, studenti će steći vrijedna iskustva za svoju buduću karijeru na fleksibilnom tržištu rada, a udruge civilnog društva će povećati svoje stručne, zagovaračke i analitičke kapacitete.
U Hrvatskoj je Društveno korisno učenje (DKU), kao relativno nova metoda poučavanja, u velikoj mjeri zapostavljeno. To je problem, s obzirom na to da brojna istraživanja (primjerice, Miljević-Riđički, Rijavec i Vizek-Vidović, 2006) ukazuju na važnost reorganizacije sustava osnovnoškolskog i visokoškolskog obrazovanja u pogledu inovacija metoda učenja i podučavanja. Također, istraživanja zadovoljstva studijem uglavnom otkrivaju da sveučilišni studiji ne ispunjavaju očekivanja studenata (Reić i Jukić, 2008) pri čemu se najniži stupanj zadovoljstva iskazao upravo nastavnim metodama sveučilišnih nastavnika, kao i organizacijom nastave te načinom vrednovanja rada studenata. Osim toga, studenti vrlo nisko ocjenjuju opći stupanj stečenog znanja i vještina koje su studijem stekli. Međutim, istraživanja pokazuju da primjene metode DKU u nastavnom procesu mogu utjecati na te negativne stavove studenata o studijskim programima, organizaciji nastave i metodama poučavanja (Astin i Sax, 1998). Prema rezultatima ovih istraživanja, primjenom nastavne metode DKU-a neupitno se osigurava veća kvaliteta učenja, efikasnija primjena naučenog, uspješnije i dalekosežnije djelovanje pojedinca u zajednici te na koncu poboljšanje životnih uvjeta i napredovanje svih članova društva.
DKU nije, dakle, samo nova nastavna metoda koju bi bilo potrebno primijeniti jer je moderna. Dapače, hrvatska sveučilišta uz nastavu i istraživanje kao prve dvije misije, imaju i treću takozvanu „civilnu“ misiju, a to je unaprjeđenje kvalitete života u zajednici te obrazovanje odgovornih građana osjetljivih na potrebe zajednice u kojoj žive (“Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju“ (NN, 139/13).
Možemo zaključiti da bi pomoću društveno korisnog učenja mogli dugoročno očekivati i povećani broj budućih studenata koji će nastaviti svoj profesionalni put u području pružanja usluga u zajednici, kroz OCD ili u suradnji s njima, i koji će kao budući profesionalci i nositelji zajednice bolje surađivati s OCD-a zahvaljujući programu DKU. Ako je student bio uključen u program DKU tijekom obrazovanja, možemo očekivati i veću vjerojatnost da će i u budućnosti nastaviti s aktivnim zalaganjem u zajednici, možda baš kroz jednu od udruga koje upozna kroz ovaj program DKU.
Podjeli novost na društvenim mrežama