Studentice: Ana Maria Matajčić i Tea Štrbac
Mentor: doc. dr. sc. Nebojša Zelić
Kolegij: Socijalna pravednost i javne politike
SAŽETAK
Siromaštvo je jedan od glavnih problema suvremenog svijeta, a najčešće se dovodi u vezu sa nedostatkom osnovnih uvjeta za život, tako da biti siromašan znači nemati dovoljno novca (ili nekih drugih sredstava) za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba kao što su hrana, piće, dom itd.
Danas se smatra da je siromašan onaj koji nema što za jesti i nema krov nad glavom. No, prema kategorijama UNDP-a, Svjetske banke i drugih organizacija i institucija, siromaštvo ima više dimenzija. Prema njima, siromašni su i oni ljudi koji nemaju pristup obrazovanju, zdravstvu, društvenom, kulturnom i građanskom životu i svemu onome što se smatra standardom u toj državi. Siromaštvo je nezaobilazan fenomen današnjeg svijeta o kojem se svakodnevno raspravlja na različitim razinama. Ono pogađa jednu petinu svjetskog stanovništva, a iz godine u godinu svijet se suočava sa sve većim raslojavanjem stanovništva (Landes, 2003.Alcock, 2006).
Problem siromaštva tema je mnogih rasprava te zabrinjava različite stručnjake i znanstvenike; od ekonomista, političara, sociologa, socijalnih radnika, psihologa do povjesničara, antropologa, filozofa i drugih. Gotovo da nema profesije koju, barem posredno, ne dotiče na određeni način problematika siromaštva. U skladu s konceptom osnaživanja i destigmatizacije ljudi u ovom radu koristit ćemo termin ljudi koji žive u siromaštvu umjesto termin siromašni. Iz razloga što se u suvremenoj literaturi koristi sve više termin people in poverty čime se opisuje položaj u kojem su ti ljudi i kako žive, za razliku od termina poor people koji sadrži u sebi stigmatizirajuću i determinirajuću konotaciju, implicirajući siromaštvo glavnim obilježjem njihove ličnosti(Družić Ljubotina, Kletečki Radović,2011).
*Cjelokupan rad možete naći priložen u PDF izdanju.
Podjeli novost na društvenim mrežama