Socijalna pravednost i javne politike
Nositelj kolegija: Doc.dr.sc. Nebojša Zelič
Studentice: Karla Černjul i Mia Šepić
SAŽETAK
U ovom seminaru ćemo se suočiti s temom siromaštva u Republici Hrvatskoj i glavno pitanje će nam biti čija je odgovornost brinuti se o siromašnim ljudima, od republike ili od građana. Navest ćemo argumente za tezu da je odgovornost za brigu o siromašnim ljudima i od države i od građana ali da država mora imati prevladu nad tim.
Globalna ekonomska kriza koja je nastupila krajem 2008. godine smatra se jednim od najvećih uzročnika siromaštva u svijetu. Njezine posljedice još uvijek se mogu osjetiti u svim sferama života jer je uzrokovala veliku nestabilnost u politici i svjetskim odnosima. Nakon krize uslijedilo je preispitivanje i odbijanje kapitalističkog sistema u svim zahvaćenim zemljama.
'Kapitalizam je društveni poredak koji se temelji na privatnom vlasništvu sredstava za proizvodnju, ugovornom angažmanu radnika, a alokacija proizvedenih resursa obavlja se pretežito djelovanjem tržišnog mehanizma. Profit je osnovni motiv i pokretačka snaga sveukupne gospodarske aktivnosti kapitalista.'
Smatralo se da je kapitalistički sistem jedini mogući put u bolje sutra, no svijet se suočio s opasnošću od gospodarskog kolapsa koji bi imao nesagledive socijalne posljedice, te se pokazalo kako taj model ipak ne funkcionira. Potpuna katastrofa izbjegla se zahvaljujući brojnim državnim intervencijama, posljedice neodgovornosti pojedinca snosilo je cijelo društvo.
Josh Holroyd u članku „Siromaštvo u svijetu: zločin kapitalizma protiv čovječnosti“ objašnjava kakav je doprinos kapitalizama u stvaranju siromaštva. Navodi kako je izvor bogatstva kapitalista bilo masovno siromaštvo, te kako profiti velikih milijardera potiču iz neplaćenog rada radničke klase, zato što je ogromna razlika između vrijednosti proizvoda radne snage i plaće koju za taj rad dobiju. Što je veća ta razlika, veći je profit. Također navodi kako se 20 milijuna ljudi još uvijek suočava s gladi u Južnom Sudanu, Nigeriji, Somaliji i Jemenu zbog nestašice hrane još od Drugog svjetskog rata, dok s druge strane, u razvijenim zemljama, proizvodimo hrane dovoljno za nahraniti 10 milijardi ljudi, od koje veći dio,na žalost, vjerojatno završi u smeću.
*Cjelokupan rad možete naći priložen u PDF izdanju.
Podjeli novost na društvenim mrežama