Pravo na hranu

13.11.2019

*Seminarski rad nastao pod mentorstvom doc.dr.sc. Nebojše Zeliča na predmetu Socijalna pravednost i javne politike

Mentor: dr. sc. Nebojša Zelič

Studenti: Nora Perić i Leonardo Favretto

Kolegij: Socijalna pravednost i javne politike

SAŽETAK

„Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog nedostatka sredstava za život u uvjetima koji su izvan njegove kontrole.“ Ova rečenica uzeta je iz članka 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine.

Opću deklaracija o ljudskim pravima usvojila je Generalna skupština Ujedninjenih naroda 10. prosinca 1948. godine. Prvu tvrdnju o uvjerenju da se svako ljudsko biće rađa s neotuđivim pravom na hranu izrekao je F. D. Roosvelt 1941. godine u svom govoru o četiri slobode. Na početku govora Roosvelt je definirao o koje četiri slobode se radi: sloboda govora i izražavanja, sloboda vjeroispovijesti, sloboda od siromaštva i sloboda od straha. Time je zapravo on bio prva utjecajna osoba koja je javno progovorila o problemu siromaštva.

U ovom seminaru bavit ćemo se problemtaikom prava na hranu, odnosno time tko ima pravo na hranu, može li se to pravo steći ili izgubiti i tko mora to pravo omogućiti.
Članak 25. iz Opće deklaracije o ljudskim pravima zvuči kao načelo koje je potrebno samo prihvatiti; riječ je o vizijama kojima bi društvo trebalo težiti, ali je stvarnost zapravo puno drugačija.

*Cjelokupan rad možete naći priložen u PDF izdanju. 

Podjeli novost na društvenim mrežama

• Podijeli
• Tweet

Dokumenti

Pravo na hranu

0.57 MB