“Skandalozno je vidjeli koliko se jestive hrane baca u kante za smeće i uništava u supermarketima”, obrazložio je član socijalističke stranke Guillaume Garot koji je i predložio ovakvu mjeru.
Ovakav potez naišao je odobravanje različitih društvenih skupina za zaštitu okoliša, dobrotvornih i prehrambenih organizacija, čiji aktivisti pozivaju na slične zakone u svijetu.
Prema ovome zakonu iz 2016. godine, koji se popularno naziva Law Garot odnosno u prijevodu Zakon Garot, upravo po njegovom predlagatelju Guillaume Garot –u , donosi odredbu da supermarketi veći od 400m2 moraju poduzeti potrebne mjere kako bi se spriječilo bacanje hrane, pa su tako prisiljeni da doniraju neprodanu, ali jestivu hrane u humanitarne svrhe ili kao hranu za životinje. Onu najmanje upotrebljivu će donirati za kompostiranje. Supermarketi veći od 400 metara kvadratnih tako su morali potpisati ugovore s humanitarnim ustanovama o doniranju viška robnih zaliha.
Koliko je ova odluka dobra i hvale vrijedna pokazuje činjenica da Francuzi godišnje bacaju 20 do 30kg po osobi, što se procjenjuje na svotu od 12 do 20 milijardi eura godišnje. Ovom mjerom francuska vlada želi smanjiti te iznose upola do 2025. godine, a bilo bi i više nego dobro da ovakav presedan postane praksa u svim državama.
U Hrvatskoj se godišnje baci više od 400 tisuća tona hrane, a čak 40% tih gubitaka stvara se na razini prodaje i od krajnjih potrošača. Kako je navedeno, Ministarstvo poljoprivrede po prvi je put uredilo sustav doniranja hrane i uvelo Pravilnik o doniranju hrane još godinu dana prije popularnog Zakona Garot.
Pravilnikom je propisano da se hrana može donirati krajnjem primatelju koji je socijalno ugrožena osoba ili osoba pogođena elementarnim nepogodama ili prirodnim katastrofama ili druga osoba u potrebi. Doniranje se obavlja i putem registriranih posrednika u lancu doniranja hrane, a njihov upisnik vodi ministarstvo.
Kod hrane označene rokom "najbolje upotrijebiti do" činjenica je da se većina takvih proizvoda može konzumirati i nakon isteka navedenog roka. Međutim, potrebno je za svaku vrstu hrane odrediti koliko dugo se i nakon isteka roka "najbolje upotrijebiti do" može koristiti za prehranu. Taj rok određuju sami proizvođači.
Možemo se zapitati, kada će Republika Hrvatska zabraniti bacanje hrane, odnosno hoće li se ikad poslužiti tako restriktivnim mjerama…
Podjeli novost na društvenim mrežama