Nositelj kolegija: doc.dr.sc. Nebojša Zelić
Kolegij: Socijalna pravednost i javne politike
Dužnost pomaganja – SAŽETAK
Po najrealnijim procjenama, u svijetu živi oko 400 milijuna ljudi koji nemaju pristup kalorijama, mineralima, vitamina i proteinima koji su potrebni za zdrav život. Milijuni od njih su konstantno gladni, dok drugi pate od teških bolesti ili infekcija koje vjerojatno ne bi ni imali, ali bi ih zasigurno bolje i podnijeli ili prebrodili kada bi imali zdraviju prehranu.
Djeca su najugroženija skupina, budući da je procijenjeno kako čak 15 milijuna djece ne doživi ni petu godinu života upravo zbog posljedica pothranjenosti i infekcija. Čak i u onim slučajevima u kojima takvi uvjeti života ne dovedu do smrti, oni izazivaju bijedu i patnju kakve se ne viđaju u razvijenim zemljama. Pothranjenost kod mlade, još nerazvijene djece, zaustavlja fizički i mentalni razvoj. Hranjiva vrijednost one hrane koju imaju je drastično smanjena zbog parazita koji su posljedica lošeg zdravstva i obrazovanja. Takav život je stanje velike bijede koju prate neadekvatna hrana, odjeća, utočište, zdravstvo te obrazovanje (Singer, 1979).
Kada bi odvojili malo vremena i promislili o svim tim činjenicama, mogli bi zaključiti kako je apsurdno da nedostatak hrane, nečega što je za život esencijalno i nama u tolikoj mjeri dostupno, može prouzročiti toliku bol i patnju među ljudima. Tu se onda javljaju i mnoga druga pitanja poput Zašto je to tako? ili Što možemo učiniti kako bi to promjenili i je li uopće na nama da nešto učinimo? U
ovom eseju se neću baviti prvim pitanjem, osim što ću reći da problem nije u tome da svijet ne može proizvesti dovoljno hrane za sve ljude, već je problem u pogrešnoj distribuciji iste. Baviti ću se drugim pitanjem, odnosno moralnom dužnosti svakog čovjeka da pomogne nekome u takvoj situaciji ako je, naravno, u mogućnosti.
*Cjelokupan rad možete naći priložen u PDF izdanju.
Podjeli novost na društvenim mrežama